Fauna insekata

Do sada je malo podataka objavljeno o entomofauni šume Zabran i njenog okruženja. Prema dostupnim podacima utvrđeno je prisustvo ukupno 85 vrsta insekata svrstanih u 39 familija i 11 redova (Diplura, Collembola, Odonata, Orthoptera, Homoptera, Heteroptera, Dermaptera, Lepidoptera, Coleoptera, Hymenoptera i Diptera).

Fauna ribe
U kanalima na području Obrenovačkog Zabrana mogu se očekivati pretežno alohtone,
invazivne vrste, kao što su srebrni karaš (Carassius gibelio), bradavičarka (Pseudorasbora parva), američki somić (Ictalurus nebulosus) i sunčanica (Lepomis gibbosus).

Fauna vodozemaca i gmizavaca
Na prostoru Obrenovačkog zabrana zabeleženo je ukupno 13 vrsta vodozemaca i gmizavaca. Najbrojniji predstavnici su iz familije Lacertidae, zidni gušter (Podarcis muralis) i zelembać (Lacerta viridis). Manje adaptibilna vrsta Slepić (Anguis fragilis), sreće se na nešto manje narušenim staništima, uglavnom pored reke. Belouška (Natrix natrix) naseljava skoro čitav prostor Zabrana kao i obalu reke. Kao izuzetno vagilna vrsta dobro podnosi pritisak čoveka na staništa. Ova vrsta uglavnom prati i rasprostranjenje i prisutnost vrsta familije (Ranidae) kompleksa zelenih žaba kao i vrste mrkih žaba. U neposrednoj okolini na uzvodnom delu konstatovano je prisustvo vrste Rana synklepton esculenta kao i livadske žabe (Rana dalmatina) na celom istraživanom prostoru. Na delu koji je većim delom godine pod vodom konstatovana je i vrsta obični mrmoljak (Triturus vilgaris).

Fauna ptica
Sa aspekta ornitofaune, samo područje šume Zabran za sada nema posebnih vrednosti koje bi ga isticale u odnosu na okolna područja. Kao što je rečeno, radi se o šumi u kojoj je veliki uticaj čoveka (rekreacija, šumarstvo, izgradnja) pa je i fauna ptica prilično redukovana I homogenizovana usled ovih pritisaka. Na ovom prostoru su prisutne vrste koje su i inače karakteristične za park šume u okolini. Neke od najkarakterističnijih vrsta su:

• mišar - Buteo buteo

• jastreb - Accipiter gentilis

• šumska sova - Strix aluco

• mala ušara - Asio otus

• zelena žuna - Picus viridis

• veliki detlić - Dendrocopos major

• carić - Troglodytes troglodytes

• crvendać - Erithacus rubecula

• mali slavuj - Luscinia megarhynchos

• kos - Turdus merula

• crnoglava grmuša - Sylvia atricapilla

• obični zvždak - Phylloscopus collybita

• velika senica - Parus major

• siva senica - Parus palustris

• plava senica - Parus caeruleus

• brgljez - Sitta europaea

• dugokljuni puzić - Certhia brachydactyla

• zeba - Fringilla coelebs

Fauna sisara
Faunu sisara u najvećoj meri čine tzv. „sitni sisari“, odnosno vrste iz redova bubojeda (Insectivora – Erinaceomorpha i Soricomorpha) – 6 vrsta, glodara (Rodentia) – 16 vrsta i slepih miševa (Chiroptera) – 20 vrsta. Vrste iz ovih grupa skoro uvek i predstavljaju najbrojniju komponentu sisarske faune bilo kog geografskog prostora ili tipa staništa.

Kako Zabran predstavlja svojevrsnu šumsku „oazu“, okruženu u najvećoj meri agroekosistemima i naseljima, primetno je i očekivano odsustvo nekih vrsta krupnih sisara, karakterističnih za ekosisteme evropskih, pretežno listopadnih šuma poplavnog tipa, kakve su u najvećoj meri i zastupljene na posmatranom području (evropski jelen (Cervus elaphus), divlja svinja (Sus scrofa), vuk (Canis lupus)).

Zabran i okolinu dakle nastanjuju uglavnom vrste izražene ekološke plastičnosti i više-manje uobičajene za šumska i polu-šumska, ekotonska, granična i poluautonomna staništa kakva preovlađuju na posmatranom lokalitetu. To su prvenstveno glodari, slepi miševi, bubojedi i zveri manjih i srednjih telesnih dimenzija.

Priobalje Save, duž koga se javljaju plantažne šume topole, kao i područje ušća Kolubare, karakteriše relativno specifična fauna sisara kojoj pečat daju vrste koje su u većoj ili manjoj meri vezane za kopnena vodena staništa (močvarna rovčica (Neomys anomalus), vidra (Lutra lutra), vodena voluharica (Arvicola amphibius) i alohtona vrsta ondatra (Ondatra zibethica)). Neke od njih (močvarna rovčica, vodena voluharica i ondatra prvenstveno) mogle bi da nastanjuju i obale kanala i veće bare unutar samog Zabrana.

Vrste koje se mogu okarakterisati kao primarno šumske, te se stoga njihovi nalazi mogu očekivati unutar hrastovih šuma u samom Zabranu su, pre svega, jež (Erinaceus roumanicus), šumska rovčica (Sorex araneus), močvarna rovčica (Neomys anomalus), obična krtica (Talpa europaea), veverica (Sciurus vulgaris), riđa voluharica (Myodes glareolus), podzemna voluharica (Microtus subterraneus), žutogrli miš (Apodemus flavicollis), prugasti miš (Apodemus agrarius), patuljasti miš (Micromys minutus), sivi puh (Glis glis), puh lešnikar (Muscardinus avellanarius), šakal (Canis aureus), lisica (Vulpes vulpes), mrki tvor (Mustela putorius), kuna belica (Martes foina), jazavac (Meles meles), divlja mačka (Felis silvestris), srna (Capreolus capreolus).

Na staništima sa poluotvorenim i otvorenim vegetacijskim sklopom, ivičnim i graničnim staništima na prelazu šume u agroekosisteme i drugim ekotonskim staništima, kao karakteristične vrste se javljaju jež (Erinaceus roumanicus), baštenska rovčica (Crocidura suaveolens), poljska rovčica (Crocidura leucodon), obična krtica (Talpa europaea), zec (Lepus europaeus), slepo kuče (Spalax leucodon), podzemna rovčica (Microtus subterraneus), poljska rovčica (Microtus arvalis), žutogrli miš (Apodemus flavicollis), šumski miš (Apodemus sylvaticus), prugasti miš (Apodemus agrarius), crni pacov (Rattus rattus), šakal (Canis aureus), lisica (Vulpes vulpes), lasica (Mustela nivalis), mrki tvor (Mustela putorius), kuna belica (Martes foina), jazavac (Meles meles), srna (Capreolus capreolus).

Kao što se iz priloženog spiska može uočiti, postoje vrste koje nastanjuju skoro sve tipove staništa na prostoru Zabrana i oko njega, u manje ili više brojnim populacijama (jež, krtica, žutogrli miš, kuna belica, mrki tvor, lisica, šakal, srna).

Najveći ekonomski značaj imaju lovne vrste, srna (Capreolus capreolus) i zec (Lepus europaeus). Populacije obe vrste se nalaze u režimu lovnog gazdovanja, jer se područje Zabrana nalazi u okviru lovišta „Posavina“, Lovačkog udruženja „Obrenovac“ iz Obrenovca. Zec uglavnom nastanjuje otvorena staništa mozaičnog izgleda, te se najviše susreće u okolnim agroekosistemima, dok je srna više vrsta šumskih i ekotonskih staništa, pa područje Zabrana ima izvestan značaj za očuvanje njenih populacija na okolnom prostoru. Trenutna brojnost njihovih populacija pruža dobru osnovu za njihovo trajno očuvanje i zaštitu kao i za njihovo racionalno korišćenje, kroz lovne i druge delatnosti.

Uz ljudska naselja u blizini Zabrana i u njihovoj neposrednoj okolini sreću se i tri izrazito sinantropne vrste glodara (kućni miš – Mus musculus, crni pacov – Rattus rattus i sivi pacov – Rattus norvegicus).

Izuzetno je raznovrsna fauna slepih miševa (Chiroptera). U bližoj zoni Zabrana je do sada potvrđeno prisustvo četrnaest vrsta, dok je dodatnih šest registrovano u veoma bliskom okolnom području, pa se realno može pretpostaviti da i one nastanjuju istraživano područje ili u njemu provode deo svog životnog ciklusa. Radi se u najvećoj meri o dendrofilnim vrstama, čija se stalna ili povremena staništa nalaze u šupljim stablima, kao i vrstama sekundarno prilagođenim staništima u ljudskim naseljima i zgradama.